130 GODINA SAVREMENOG PČELARENJA U SRBA

 

JOVAN ŽIVANOVIĆ OTAC RACIONALNOG PČELARSTVA U SRBA

Jovan Živanović, vrstan intelektualac, bečki đak, svestrano obrazovan, a vaspitan u srpskoj patrijarhalnoj građanskoj porodici, vredan, pronicljivog duha, blistave i jasne misli, željan znanja i napretka, sticajem srećnih okolnosti počinje da se bavi pčelarstvom u 34.toj godini života, kao već ugledni građanin karlovački i profesor Karlovačke gimnazije. Prof. Jovan ŽivanovićPčelama
i pčelarenju ostaće odan do kraja života, a mukotrpnim i ustrajnim radom, držeći se gesla:
,,Ako nećemo ništa nego dobro, svagda ćemo doći do cilja'', postaje propagator i glavna pokretačka snaga razvoja i napretka našeg pčelarstva.
Po nagovoru Đorđa Natoševića, na porodičnom imanju u Mateju kod Sremskih Karlovaca, podiže voćnjak zasađen jabukama i kruškama. Njegov napoličar Antonije Lutrov nagovara ga da voćnjak ukrasi i obogati pčelama, što ovaj i čini, te kupuje 1875. godine osam košnica pletara.
Jovan Živanović osniva pčelinjak, ne da bi se obogatio, niti uvećao imetak nasleđen od oca Josima, uglednog karlovačkog trgovca, nego da u voćnjaku i pčelinjaku nađe mir, odmor i razonodu. Njegovo krhko telo i zdravlje traže mir, okrepljenje i jačanje za dalju borbu na polju filologije. Boraveći pored pčela postaje sve više pčelar.
Prvu obuku iz pčelarenja dobio je od šumara Porfirija Poje Nikolića koji ga praktično upoznaje sa životom pčela omilivši mu pčele i pčelarenje.
Jovan Živanović je veoma brzo ovladao pčelarskom veštinom, ali je procenio da se u Evropi pčelari sa više uspeha, pa se uprkos lošijim uslovima, postižu veći prinosi meda i ostvaruje znatna ekonomska dobit. Piše baronu Berlepšu u Nemačku i moli ga da mu po šalje pčelarske knjige i časopise. Ova veoma korisna pčelarska veza sa Berlepšom, jednom od najmarkantnijih figura tadašnjeg evropskog pčelarstva, održala se mnogo godina.

Katedra za pčelarstvo

Jovan Živanović, izvanredni poznavalac nekoliko stranih jezika, proučava svu dostupnu pčelarsku literaturu, posebno nemačku, primenjuje njene savete i preporučene nove metode pčelarenja: sve to upoređuje sa domaćom pčelarskom praksom i ličnim iskustvom, pa kritički odabira i prihvata sve napredno, moderno i racionalno, prilagođeno domaćim uslovima pčelarenja.
porodicna_fotoVrlo dobro shvata da nema napretka ni u pčelarenju bez pisane reči, uputstava, pčelarskih knjiga, časopisa, ali i bez praktičnog pokaznog rada i tome traži prihvatljivo rešenje. Već 1877. godine objavljuje ,,Srpski riječnik za kovandžije'', koji je sačinio, najvećim delom, prema rečima i kazivanju Poje Nikolića, svog prvog učitelja praktičnog pčelarstva. Prihvatljivo je objašnjenje zašto je ,,riječnik za kovandžije'' prvo pčelarsko delo Jovana Živanovića. On je tada znatno bolji filolog nego pčelar.
Jovan Živanović se još kao student u Beču, pristalica Vuka Karadžića i Đure Daničića, javlja 1863. godine u časopisima ,,Javor'' i ,,Danica'' i zalaže za uvođenje novog pravopisa. Kad ga je Visoki patronat Karlovačke gimnazije postavio za profesora, naređeno mu je da u nastavu ne sme uvoditi novi pravopis, što on ipak čini. Zbog toga dolazi u sukob sa Patronatom i nekim visokim crkvenim krugovima koji su imali veoma jak uticaj na Patronat.
Kao pčelar stasava vrlo brzo i traži pravo rešenje za razvoj pčelarstva u našem narodu. Uočava sve slabosti našeg shvatanja u pčelarstvu. Pravo rešenje je našao i ostvario uspevši da nagovori arhimandrita Ilariona Ruvarca, tadašnjeg direktora Bogoslovije u Sremskim Karlovcima, da pri Bogosloviji osnuju Katedru za pčelarstvo. To je i učinjeno 1878. godine - u Bogosloviju je uvedeno pčelarstvo kao obavezni predmet. Nesumnjivo, to nije bilo nimalo lak zadatak. On predaje pčelarstvo punih 26 godina, sve do penzionisanja, a prvih 13 godina bez ikakve materijalne naknade. Tako, višegodišnjim radom, stvara veliki broj obučenih pčelara - sveštenika, koji po celom srpstvu raznose nova pčelarska znanja i savremene metode pčelarenja. Zasluga Katedre za pčelarstvo, a pre svega Jovana Živanovića, jeste u tome što je obrazovan brojni kadar učitelja pčelarstva i nastavljača njegovog dela. Među ovima se posebno ističu: Ivan Maširević, Vasa Latinović, Marko Šaula, Đorđe Kolarović, Milutin Gavrilović, Stojan Savić i drugi, svi ugledni pčelari i pisci pčelarskih knjiga.

Prvi stručni časopis

Najpre Jovan Živanović, a potom i njegovi učenici i sledbenici, u prvo vreme objavljiju popularne i stručne pčelarske članke po raznim listovima i kaledndarima, jer tad još nije postojao stručni pčelarski časopis na našem jeziku.
Najveći broj tih radova objavljen je u časopisima i publikacijama: Javor, Orao, Težak, Domaći list, Stražilovo, Srpski Sion, Godišnjak Matice srpske, Program Karlovačke gimnazije, Zastava itd. Većina tih članaka je kasnije preštampana u posebne knjižice.
Značajna je saradnja Jovana Živanovića sa Bogdanom Penjićem, urednikom hrvarske ,,Pčele'' u kojoj je, od početka njenog izlaženja (Osijek,1881) Živanović objavljivao sve do razilaženja sa Bogdanom Penjićem. Tesno sarađuje i sa Dragutinom Posnikovićem, pokretačem prvog srpskog pčelarskog časopisa ,,Pčela'' (Beograd 1883), koji je izlazio, na žalost, samo nekoliko godina.
Knjigu ,,Srpski pčelar'' Jovan Živanović štampa u Novom Sadu 1893. godine. Ta knjiga zapravo je zbir sistematizovanih i odabranih članaka štampanih ranijih godina.Od 1896. godine Jovan Živanović izdaje i uređuje pčelarski mesečnik ,,Srpski pčelar'' i uređuje ga zajedno sa Ivanom Maširevićem do 1904. godine, a od tada ga uređuje sam. Časopis izlazi sve do početka prvog svetskog rata, kada ga austrougarske vlasti zabranjuju. Jovan Živanović je sarađivao u nemačkim i češkim pčelarskim časopisima.
Kao čovek sa smislom za organizaciju i sistematizovan rad, osećajući kao rodoljub, narodne potrebe, posebno savremenih znanja iz poljoprivrede, piše i objavljuje 1882. godine knjižicu ,,Kakve nam treba podizati poljoprivredne škole'' gde predlaže osnivanje zimskih poljoprivrednih škola.
Na svom pčelinjaku eksperimentiše i ispituje sve priznate tipove evropskih košnica i traži najbolje rešenje za naše prilike. Smatrao je da košnica mora da ima sledeće osobine: pogodnost za selidbu, da odgovara uslovima pčelinje paše u našim krajevima, da je rad sa njom lagan i brz, što uslovljava da se otvara odozgo, da se lako pravi i po principu ,,uradi sam''. Ovo je uspeo da postigne modifikovanjem Đerzonove košnice. Opis ove košnice dao je u knjizi ,,Amerikanka'' (Osijek 1891). Naziv košnice ,,amerikanka'' može da dovede neupućene u dilemu i da pomisli da je ona kopija neke košnice iz Amerike. Živanović je objasnio ovaj, za naše prilike, neuobičajen naziv. Naime, smatrao je da je Amerika oličenje praktičnosti, a svoju košnicu smatrao je baš takvom, pa joj je dao ime ,,amerikanka''. Kasnije, proveravajući je u praksi, a u skladu sa novim saznanjima iz tehnologije pčelarenja, uočio je njene nedostatke, pa je sa položaja okvira ,,na toplo'' prepravljena u položaj ,,na hladno'', otvaranjem dva leta, manjeg na plodištu i većeg na medištu, koje razdeljuje uvođenjem Hanemanove rešetke. Postiže veliko poboljšanje i svoju košnicu dovodi u red tada najboljih evropskih košnica. Ta poboljšanja opisuje u knjizi ,,Amerikanka'' koju štampa u Sremskim Karlovcima 1898. godine kao svesku br.5 ,,Pčelarske biblioteke''.
Ivan Maširević 1901. godine u knjizi ,,Pčelarstvo'' ovu revolucionarnu inovaciju ocenjuje sledećim rečima: ,,Živanovićeva amerikanka je bolja za glavnu pašu. Prednost joj je u tome, jer se lako reguliše odnos plodišta i medišta, bez čega nema prave proizvodnje meda. Živanović je primenio Hanemanovu rešetku na originalan način.....''.Uz usavršavanje košnice ,,đerzonke'' i stvaranjem ,,amerikanke'' Jovan Živanović usvaja i koristi savremenu opremu na svom pčelinjaku. Dobavlja vrcaljku za med koja je u ovim krajevima prvenac i pravo čudo, topionik za saće i presu za satne osnove. Sve ovo je bilo predmet interesovanja brojnih pčelara koji dolaze iz svih, pa i dalekih krajeva, da vide sva ova ,,pčelarska čudesa''.
Profesor Živanović je znao da i pored svih apitehničkih poboljšanja i usvajanja najsavremenijih znanja, u pčelarstvu nema napretka ukoliko se pčelari ne udruže i dobro organizuju. On je idejni otac udruživanja srpskih pčelara i jedan od sazivača pčelarskih skupština. Prva je održana 10. avgusta 1878. godine u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, kojoj su prisustvovala 33 pćelara iz Vojvodine. Društvena pravila je napisao Jovan Živanović, koja, na žalost, zbog pritiska vlasti, nisu ni podneta na odobrenje vladi u Pešti. Druga skupština održana je 16. avgusta 1883. godine u Srpskom Itebeju kada je osnivana i Pčelarska zadruga. Napisana su i pravila, ali nisu odobrena od mađarske vlade. Vodeća ličnost na obe skupštine bio je Jovan Živanović.
Što nije uspelo u Velikom Bečkereku i Srpskom Itebeju, ostvareno je u Rumi 13. avgusta 1889. godine. Tada je osnovana Srpska pčelarska zadruga, prvi uspešni vid organizovanja pčelara u Srba.

Između struke i ljubavi

Kao vrstan poznavalac nemačkog jezika, Jovan Živanović temeljito čita i proučava svu nemačku stručnu pčelarsku literaturu. Iz nje bira ono najbolje i najpotrebnije za naše pčelare i to, posle provere na svom pčelinjaku, prenosi pismeno, usmeno i praktično na svoje đake i pčelare. Iako nije bio prirodnjak, čitajući i posmatrajući, do tančina je proučio i upoznao život pčela. Ovde spominjemo njegov istup pred sudom, kad su pčelari bili optuženi zbog tobožnje štete koju pčele nanose vinogradarima. Živanović je u sud doneo košnicu sa pčelama i u njoj grožđe i dokazao da pčele ne progrizaju zrna, te odbranio pčelare.
Živanović je pisao mnogo i obrađivao skoro sve teme iz oblasti pčelarstva. Prvi rad ,,Srpski riječnik za kovandžije'' negde je na granici struke-filologije i ljubavi-pčelarstva.
Vremenom, kako sve više pčelarski ,,stasa'' obrađene teme su mu sve stručnije i više pčelarske. Populariše pčelarstvo i pčelarske proizvode (Pčelarenje u Srba,1879, O medu,1897) Neki napisi obrađuju naučne probleme u vezi sa biologijom pčele i apitehnikom. Sve to radi veoma vešto i na način koji pčelar može da razume i prihvati. (O sparivanju i oplodnji životinja, a osobito partenogenezi u pčela, 1880). Neki napisi, opet, imaju vrlo oštar, polemički ton, što je odraz njegovog karaktera. Sve to je u skladu s njegovim viđenjem napretka, pobede razuma i nauke, usvajanjem metoda racionalnog pčelarenja (Malo odlomaka iz mojega pčelarskog života i beogradska pčela tuđica,1884). Polemika, nekad veoma oštra, sa nekim pčelarskim autoritetima u Srbiji (Aca Živanović, Jovan P.Jovanović, Iguman Metodije) i u Slavoniji (Bogdan Penjić) i hrvatskom vladom u Zagrebu (Kako se podiže racionalno pčelarstvo u Trojednici,1897) sigurno je dovela do unapređenja pčelarstva. Ta polemika je bila plodna, jer je mnogim pčelarima ,,otvorila oči'', pa je naše pčelarstvo počelo naglo da se modernizuje. Živanović je ovome doprineo i svojom košnicom ,,amerikankom'' i uvođenjem sistema racionalnog pčelarstva uz seobu na pašu.

U sitnom radu je velika slava

Opis pčelinjaka Jovana Živanovića kao i prikaz njegovog razvoja dat je u napisu čeha Františeka Hesa iz Louna, objavljenog u poljoprivrednom listu Kodum 1907. godine u mestu Tabor. Pisac članka je drugi put boravio na Živanovićevom pčelinjaku 1906. Prilikom prve posete pčelinjaku u Mateju 1889. godine, Živanović je imao dva pčelinjaka, jedan manji kod kuće u Karlovcima i drugi veliki u Mateju, a 1907. godine, imao je samo pčelinjak u Mateju sa 400 proizvodnih i 40 oglednih košnica. Pčelinjak je živom ogradom podeljen na četiri odeljenja u obliku pravougaonika, sa po 100 košnica.
U I. odeljku su sve košnice uređene ,,na hladno'' sa letom spreda na užoj strani košnice. Na ulaznim vratima odeljenja je latinski natpis ,,In tenvi labor at tenua non gloria'' ( u sitnom radu je velika slava). Tu je i paviljon sa 40 oglednih košnica za obuku i demonstracije učenicima i posetiocima i staklena košnica za posmatranje.
Na prelazu iz I. u II. odeljenje su vrata sa natpisom ,,Jako vozveličesja čela Tvoja Gospodi, vsja premudrostiju sotvoril jesi''. Tu je Berlepšova ,,nastavljača''. U sredini ovog odeljka je košnica crkva, navodno kopija manastira Ravanica.
Na ulazu u III. odeljenje je natpis ,,Introite nam et hic Deus est'' (Uđite jer je ovo Bog).
U IV. odeljenju koje još nije konačno oblikovano (nedostaje ograda) izgrađena je nastrešnica za odmor i razgovore sa gostima i učenicima.
Ovaj Čeh, pisac članaka, zadivljen je brzinom i preglednošću pri radu sa Živanovićevom ,,amerikankom''. On tvrdi da pčelar pregleda 4 do 5 ,,amerikanki'' dok za isto vreme česi mogu da pregledaju samo jednu svoju ,,nastavljaču''.
,,Amerikanka'' sadrži 18 okvira razmere 26 x 27 i prilikom seobe na jedna seljačka kola može se bez teškoća smestiti 20 takvih košnica, što im se sve ubraja u prednost. Na velikoj poljoprivrednoj izložbi u Budimpešti 1895. godine, posvećenoj milenijumu doseljavanja Mađara u današnje krajeve, Živanović je za svoje pčelarske eksponate, a posebno ,,amerikanku'' dobio zlatnu medalju, tada najveće priznanje za dostignuće u pčelarstvu.
Još od mladosti vrlo nežnog zdravlja, Jovan Živanović je vodio strogo računa o svom životu. Živeo je uredno i skromno. Osnovao je veoma brojnu porodicu. Kada se sve ovo ima u vidu, pa tome doda njegova velika želja za naukom i energija kojom je radio, želeći da sve unapredi i poboljša, moramo se diviti Jovanu Živanoviću, jer sve što je uradio mnogo je za jednog čoveka i njegov vek.
Prilikom proslave tridesetogodišnjice njegovog pćelarskog rada, list Zastava 1905. godine piše: ,,Trideset godina raditi u ma kojoj struci i ne umoriti se-dosta je. Trideset godina raditi na pćelarstvu i ne malaksati-dosta je, a trideset godina raditi na pčelarstvu u srpskom narodu, pa pored ravnodušnosti, da ne kažemo, nemara, ne umoriti se-i suviše je. Ne suviše, nego bi rekli da je nemoguće... Živanović, evo, već 30 godina ide napred i ne malaksava, mada je više puta u svom teškom poslu ostavljen sam sebi.''

Vreme žuči i meda

Da sve uvek nije išlo kako treba prokomentarisao je Živanović na svoj način posle velike pčelarske izložbe u Rumi 1909. godine, veoma škrto, sa malo reči: ,,Bilo je to vreme žuči, ali i meda...'' To je med koji je on platio velikim naporom i trudom. Poslednju deceniju života pčelarski je osamljen, pomalo i zaboravljen. O 70. om rođendanu u ,,Srpskom pčelaru''o životu i radu njegovom pišu sve najpohvalnije. Porede ga sa pčelom u ljudskom obliku. Navodi se da je ,,on stvorio pčelarstvo u nas'', ,,što znamo u pčelarstvu od njega znamo'' i dalje ,,pisati istoriju srpskog pčelarstva, značilo bi pisati istoriju njegovog života''.
Zbog rada na unapređenju pčelarstva, kojim je ovu privrednu granu postavio na modernu, naučnu i racionalnu osnovu, Jovana Živanovića česi su nazvali ,,srpski Đerzon'',a srpski pčelari ,,otac racionalnog pčelarstva''. Za svoj ukupni rad dobio je brojna priznanja i titule. Postao je dopisni član Srpske akademije nauka, član Književnog odbora Matice srpske, počasni član češkog zemaljskog centralnog pčelarskog društva u Brnu, počasnii redovni član Srpskog poljoprivrednog društva u Beogradu, počasni član Srpske pčelarske zadruge u Beogradu, počasni član pčelarsko-privrednog društva Bosne i Hercegovine, počasni član Srpske Pčelarske zadruge u Rumi i počasni član Pčelarsko-voćarske zadruge za Okrug moravski.
Posle 89 godina od smrti profesora Jovana Živanovića, sećamo ga se sa velikom zahvalnošću i punim poštovanjem, jer je izjednačio srpsko pčelarstvo sa racionalnim pčelarstvom ostalih kulturnih naroda i postavio stručne, naučne, kadrovske i organizacione osnove za njegov dalji razvitak i napredak.

2005. god.
Prim.Dr. Luka Kolarović
Sremski Karlovci

Učenici Srpske pravoslavne Bogoslovije ,,Sveti Arsenije'' - koji su slušali pčelarstvo 2004/2005. sa profesorima Žarkom Živanovićem, rektorom protojerejom stavroforom Dušanom Petrovićem i prim. dr Lukom Kolarevićem

 

SVEČANA AKADEMIJA 130 GODINA RACIONALNOG PČELARENJA U SRBA

11. festival meda protekao je u obeležavanju velikog jubileja 130 godina racionalnog pčelarenja u Srba. Tim povodom u Srpskoj pravoslavnoj bogosloviji Sveti Arsenije u Sremskim Karlovcima održana je svečana akademija posvećena prof. Jovanu Živanoviću, ocu srpskog racionalnog pčelarenja koji je zapčelario 1875. godine po nagovoru Đorđa Natoševića i savetu Antonija Lutrova. Jovan Živanović, ugledni karlovački profesor, osnovao je u Srpskoj pravoslavnoj bogosloviji Sveti Arsenije prvu Katedru za pčelarstvo kod nas, a drugu u svetu. Uz blagoslov rektora bogoslovije Ilariona Ruvarca katedra je osnovana 1878. godine, a blagoslovom patrijarha Prokopija Ivačkovića pčelarstvo je postalo obavezan predmet u Karlovačkoj bogosloviji. Znajući da pčelarstvu nema napredka bez pisane reči Živanović piše u mnogim listovima i časopisima, štampa knjigu Srpski pčelar i pokreće mesečni pčelarski list Srpski pčelar 1896. godine. Reprint izdanje prvog godišta Srpskog pčelara, čiji je urednik bio Jovan Živanović štampano je povodom ovog velikog jubileja. Sadašnjim đacima bogoslovije koji slušaju pčelarstvo i svim pčelarima, ovaj časopis otkriva tajne pčelarstva koje su Jovana Živanovića odvele u nezaborav. Od pre 5 godina u bogosloviji pčelarstvo predaju dr Luka Kolarović i praunuk Jovana Živanovića Žarko Živanović
 
 

O liku i delu Jovana Živanovića na svečanoj akademiji govorili su dr Mića Mladenović prof. pčelarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu, potom ugledni i priznat pčelar iz Subotice Živoslav Petrović, koji je predstavio reprint izdanje časopisa Srpski pčelar. Odlomke o pohvali pčeli i koristi od pčele o kojima je pisao Jovan Žvanović govorio je glumac Aleksandar Matić, a u muzičkom delu nastupili su hor Srpske pravoslavne bogoslovije Sveti Arsenije, Bojana i Nebijša Brdarić iz Sombora i Slavica Sredojević - Jefimija iz Sremske Mitrovice.

 
 

Milanka Vorgić

 
 
 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
Copyright © 2006 - Redesign 2010 - All rights reserved Drustvo pcelara ,,Jovan Zivanović'' Novi Sad