EKOLOGIJA I ŽIVOTNA SREDINA

 

ULOGA PČELE U EKOSISTEMU

Pčelarstvo, kao privredna grana, daje dve koristi: direktne - preko pčelinjih proizvoda meda, polena, propolisa, matičnog mleča, voska i pčelinjeg otrova i indirektne - oprašivanjem biljaka. Indirektne koristi od pčela čak dvadeset puta su veće od direktnih, što je potvrđeno mnogim istraživanjima. Pre svega zato što su pčele, jedna od najrasprostranjenijih životinjskih vrsta na zemlji. Nalazimo ih na svim kontinentima i na svim geografskim širinama.
Medonosna pčela ima izuzetno značajno i kompleksno mesto u prirodi, naročito kod pojedinih poljoprivrednih kultura. Pčela utiče na proizvodnju ljudske i stočne hrane, raznih industrijskih sirovina poljoprivrednog porekla, kao i na čovekovo zdravlje i estetske aspekte življenja.
Već duže vreme se pogoršavaju uslovi za gajenje pčela. Povećava se broj stanovnika na zemlji, te se zbog toga radikalno menja struktura biljnog pokrivača, a u cvetovima biljaka su glavni izvori pčelinje hrane, nektar i polen. Primena savremenih agrotehničkih mera i hemijskih sredstava u poljoprivredi drastično utiču na uslove života i gajenje pčela. Pored raznih bolesti pčela i pčelinjeg legla, trovanje sredstvima za zaštitu bilja glavna je opasnost za medonosne pčele. Industrijski i izduvni gasovi mnogobrojnih zagađivača nepovoljno utiču na njihov razvoj i opstanak.
U predelima gde je zagađenost otrovnim gasovima velika, pčele teško mogu da opstanu. I ako se nešto tako primeti, mora se shvatiti da je i ljudsko zdravlje ugroženo. Zato u nekim zemljama rezultati analiza pčela na sadržaj teških metala služe kao indikator stepena zagađenosti čovekove okoline.
Neka iskustva posle Černobilske nuklearne katastrofe pokazala su da je u nekim mestima došlo do reagovanja pčela na radioaktivnost, a nakon zemljotresa u Jermeniji, pre nekoliko godina, došlo je do masovnog napuštanja košnica.
Iskusniji pčelari znaju da pčele mogu da predvide meteorološke promene, pa prema njima usklađuju ponašanje.

Milanka Vorgić

NEKE ZANIMLJIVOSTI O PČELAMA RADILICAMA

Pčele radilice su najbrojniji članovi pčelinje zajednice i osim polaganja jaja obavljaju sve poslove u košnici i van nje: hrane i neguju leglo i maticu, čiste ćelije, grade saće, održavaju potrebnu temperaturu i vlažnost legla, štite košnicu od neprijatelja, skupljaju nektar, polen i propolis, donose vodu. Zbog svih tih poslova se i nazivaju radilicama. Evo i nekih njihivih karakteristika:

- Jedna pčela je teška oko 100 miligrama, što znači da ih u kilogramu ima oko 10 hiljada.Ako u jakom društvu ima oko 60 hiljada pčela, nije teško izračunati koliko je teška košnica. Pčela radilica je dugačka od 12 do 14 milimetra, a jezik kojim sisa nektar dug je 6 milimetra.

- Dužina života pčele radilice zavisi od načina ishrane, kao i jačine društva, pa tako u rano proleće, kada se pčele tek pripremaju za glavni posao, žive do 35 dana, a leti, u glavnoj pčelinjoj sezoni, kada ima najviše rascvetalog medonosnog bilja, pčela živi svega 28 dana. U periodu zimovanja, od septembra pa do proleća, pčele su u klubetu i tada žive najduže - od 6 do 8 meseci.

- Po lepom i tihom vremenu pčele mogu da lete od 45 do 60 kilometara na sat, a kada je vreme lošije, brzina se smanjuje na 10 km. na sat. Natovarena nektarom ili polenom pčela prelazi oko 20 kilometara na sat, a prilikom letenja u jednoj sekundi napravi oko 440 zamaha.

- Kada pčela miruje, vidi na udaljenosti i do 60 santimetra, a na daljini od 1 santimetra može da zapazi predmet od 8 mikrometara. Dok leti, pčela vidi svega nekoliko metara ispred sebe. Tada joj je povećana ferkvencija vizuelne stimulacije na šest puta veću nego kod čoveka. Pčela razlikuje belu, žutu, zelenu, plavu i ultraljubičastu boju, a prepoznaje i oblike pojedinih predmeta i cvetova.

- Izuzetno joj je razvijeno čulo mirisa koje se naslazi u antenama. Čulo ukusa je smešteno u koren jezika. Ako je nektar sladak, iako je neprijatnog mirisa, pčele ga sakupljaju. One reaguju i na zvuke koje registruju pomoću čula dodira, koje se nalazi po čitavom telu.

- Imaju svoj način komunikacije,a to je najčešće neka vrsta igre. Od udaljesnosti paše zavisi brzina igre, tj.broj okretaja u 14 sekundi. Ako je paša udaljena 100 metara, pčela se okrene 10 puta, a samo 4 do 5 puta ako je paša udaljena jedan kilometar. Što je put do hrane duži, to je duža i igra.

Milanka Vorgić

igra 1

igra 2

 

PČELARICA

Ptice svojom pojavom, cvrkutanjem i veličanstvenim letom od pamtiveka plene pažnju ljudi i bude uzvišena osećanja. Raskoš boja ptičjeg perja spada u najlepše vizuelne doživljaje u prirodi. Jedan od najatraktivnijih predstavnika naših krajeva je pčelarica (Merops apiaster). Krase je prelivi tirkizne boje, sjajnozelena, žuta i više nijansi kesenjasto-smeđe. Na sve ovo šarenilo perja, dolazi i krvavicrveno oko. Blagodareći upadljivoj spoljašnjosti, dobila je laskav nadimak panonski papagaj.
pcelaricaPčelarima je poznata zato što se hrani pčelama. I njeno ime - pčelarica, donekle opisuje njen način života. Međutim, ona se ne hrani samo pčelama, već i različitim vrstama krupnih insekata: bimberima, stršljenovima, osama, vilinim konjicima, leptirima...
Taj odnos lovca i lovljenog traje već hiljadama godina, i samo je mali deo složenih i zamršenih međuodnosa u svetu prirode. Pčelarice su se hranile pčelama i pre nego što je postojalo pčelarstvo, i one taj višemilenijumski nagaon ne mogu da suzbiju.
Gnezda pčelarica nalaze se u horizontalnim rupama na lesnim odsecima. Svojim snažnim nogama sa delimično sraslim prstima one lako dube hodnike u mekanom lesu, i na samom kraju smeštaju svoja gnezda. Obično snesu šest ili sedam jaja iz kojih se nakon 20 dana pojavljuju ptići. Kada se izlegu, roditelji spavaju napolju, a u gnezdo ulaze samo da bi doneli hranu. Nakon dvadest dana predane brige o potomstvu, mladi izleću iz gnezda.
Pčelarice su brižni roditelji i veoma verni partneri. Većina parova ostaje doživotno zajedno. Dobri su letači i svake jeseni se sele u Afriku, a u kasno proleće se vraćaju. Socijalni život im je veoma razvijen. Zajedno se gnezde i zajedno sele, odmaraju se i spavaju u većim grupama.
U Evropi ih je iz godine u godinu sve manje. Zbog toga je pčelarica uvrštena na mnoge liste ugroženih vrsta (IUCN, BirdLife, EU directive...). U našoj zemlji strogo je zaštićena zakonom, a kazna za ubijanje jedne ptice je u svetu oko hiljadu dolara. U mnogim zemljama Evrope i Afrike pčelarice su ubijane i progonjene. Nakon ozbiljnih intervencija organiza cija za zaštitu prirode, ove ilegalne aktivnosti su smanjene, mada ih i dalje ima. Apeli za zaštitu pčelarice sve su brojniji i u našoj zemlji, s obzirom da je i kad nas retka i ugrožena. Mnogo puta se desilo da ih ubijaju lovci i nesavesni pčelari čime su dovodili do njihovog izumiranja na tom području. Ostaje da se nadamo da će ljudi shvatiti da se mora živeti u zajedništvu sa prirodom i da se moraju prihvatiti neke vrste koje su se pre nas pojavile na kugli zemaljskoj. Pčelarica je predivno biće u čijoj pojavi treba uživati i koju treba sačuvati za generacije koje dolaze..

Nikola Stojnić orintolog

 
 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
   
Copyright © 2006 - Redesign 2010 - All rights reserved Drustvo pcelara ,,Jovan Zivanović'' Novi Sad