• English
  • French
  • German
  • Serbian
  • Spanish


Društvo pčelara
"Jovan Živanović"

Zemlja razrušena, osiromašena, sve počinje iz početka. Obnavlja se privreda, poljoprivreda pa i pčelarstvo.

Pre Drugog svetskog rata malo je bilo pojedinaca koji su se bavili pčelarstvom i to uglavnom sa manje košnica. Posle ratnih dejstava mnogi napušteni pčelinjaci koji su uspeli da se održe, pokupljeni su, evidentirani i preneti u Koviljski manastir. Za staratelja ovog velikog pčelonjaka, postavljen je izvesni Slaviša Dedin iz Titela. Kako on nije bio obučen za pčelarstvo, a bilo je mnogo košnica, da bi se društva sačuvala od propadanja, rasprodata su pojedincima. U to vreme većinu košnica su kupili železničari što je uslovilo da se osnuje Železnička pčelarska zadruga. Ona je okupljala radnike i službenike železnice. Predsednik zadruge bio je Ilija Kostić, a u radu ove pčelarske organizacije ostaće zapamćeni: pravnik Stojan Dragojlov, potom Kukić, Šiljkut, Mirosavljević, Stanković, Kragujev, Mikić, Popić, Doroslovački, Stefanović i drugi.

Odlukom članstva ova zadruga se gasi 1954. godine i svoju imovinu sa osnovnim sredstvima ustupa već postojećem Centralnom pčelarskom udruženju u Novom Sadu i iste godine osnovanoj pčelarskoj zadruzi. Na čelu zadruge i predsednik Centralnog pčelarskog udruženja bio je diplomirani pravnik Ljubiša Imbronović. Zadruga i udruženje radili su i poslovali u zajedničkim prostorijama, dobijenim od grada u ulici Pavla Papa broj 3 u Novom Sadu, gde se i danas nalaze prostorije Društva pčelara. (NAPOMENA – Prostorije Društva su preseljene novembra 2010 god. u ulicu Gagarinivu Br. 6 ). Zajedničke delatnosti Zadruge i centralnog pčelarskog udruženja trajale su do 1973. godine kada su pčelari entuzijasti iz Novog Sada rešili da osnuju novo društvo pčelara. 19. februara 1973. godine održana je Osnivačka skupština Društva pčelara ,,Jovan Živanović'' , sa sedištem u Novom Sadu u ulici Pavla Papa 3. Tada je donet Statut društva pčelara ,,Jovan Živanović'' koji je predat nadležnim organima. Zvanično odobrenje za delovanje društva na području opštine Novi Sad stiglo je 23. marta 1973. godine. Registrovani osnivači Društva pčelara ,,Jovan Živanović'' bili su :

 1.  Radovan Aga Markov, politikolog, Novi Sad
 2.  Stanko Panian, zemljoradnik, Petrovaradin
 3.  Borivoj Živanović, poljoprivrednik, Sremski Karlovci
 4.  Karolj Taš, pekar, Novi Sad
 5. Luka Kolarović, lekar-hirurg, Novi Sad
 6.  Svetozar Stefanović, službenik, Novi Sad
 7.  Kristina Jovanović, penzioner, Novi Sad
 8. Jovan Plavšić, ekonomista, Novi Sad
 9.  Ištvan Boršoš, ekonomista, Novi Sad
10. Milan Doroslovački, penzioner, Novi Sad

Nakon dobijanja dozvole za rad Društva, izabran je Izvršni odbor. Za predsednika novoosnovanog društva izabran je Ištvan Boršoš, a za sekretara Svetozar Bata Stefanović.
11. marta 1974. godine osniva se Savez pčelarskih organizacija Vojvodine (SPOV). Prvi predsednik bio je Ištvan Borošoš, ekonomista, a sekretar prim. Dr Luka Kolarović. Tada je za predsednika Društva ,,Jovan Živanović'' izabran Jovan Plavšić, ekonomista, a sekretar je i dalje bio Svetozar Bata Stefanović. U to vreme, Društvu pčelara ,,Jovan Živanović'' pristupaju članovi bivše Železničke pčelarske zadruge, tako da je društvo tada imalo oko 100 članova. Društvo pčelara ,,Jovan Živanović'' delatnost je obavljalo po komisijama i to : Komisija za stručno obrazovanje pčelara – kojom je rukovodio prim. dr Luka Kolarović, zatim Komisija za praćenje bolesti pčela na čijem je čelu bio Svetozar Bata Stefanović, Komisijom za praćenje medonosne flore rukovodio je Stanko Panian, na čelu Komisije za snabdevanje pčelarskim potrebama bio je Anđelko Popin, a Slavomir Čižek predvodio je Komisiju za posetu bolesnim i starijim pčelarima.
U prvim godinama rada društva pčelara ,,Jovan Živanović'' aktivni članovi su bili : Georgije Đurčić, Vladimir Hunjadi, Stevan Kmečko, Jovica Rainović, Naum Bandžov, Mitar Bajić, koji su itekako doprinosili afirmaciji pčelarstva. Društvo pčelara ,,Jovan Živanović'' iznedrilo je sposobne pčelare u najviša rukovodeća tela tadašnje pčelarske organizacije. Ištvan Borošoš je bio predsedik Saveza pčelara Jugoslavije, Radovan Aga Markov je bio glavni i odgovorni urednik časopisa ,,Pčelar'', a prim. dr Luka Kolarović član Izvršnog odbora SPOS-a.

Svetozar Bata Stefanović
2006. Novi Sad

 


 

MOJIH POLA VEKA DRUŽENJA SA PČELAMA I RADA U DRUŠTVU PČELARA ,,JOVAN ŽIVANOVIĆ'' NOVI SAD

Pola veka pčelarenja i nije toliko značajno, jer su u Vojvodini i Srbiji poznati pčelari i sa dužim stažom, ali svakako je vredno zabeležiti neke momente u stručnom, tehnološkom i u opštem razvoju za proteklih pola veka u društvu pčelara ,,Jovan Živanović'' u Novom Sadu.

Pčelarska literatura sredinom prošlog veka štampa se u malim tiražima, a uz to, nije bila ni dovoljno dostupna u tom periodu širem pčelarskom članstvu. Tada su pčelarski kadar bili veliki pčelari koji su imali 40 do 50 košnica,ča malo je bilo onih koji su imali i više. Tada pčelari nisu bili organizovani u društvo i uglavnom su to bili stariji ljudi. Istakao bih da je baš taj stariji kadar nesebično prenosio znanja i iskustva na mlađe pčelare, koji su i danas aktivni članovi društva pčelara ,,Jovan Živanović'' iz Novog Sada, kao što su Georgije Ćurčić, Anđelko Popić, Vladimir Hunjadi, Steva Kmečko, Mitar Bajić, Svetozar Murgaški (neka mi ne bude zamereno ako sam nekoga nenamerno izostavio). Posebno bih istakao pčelara koji je mnoge generacije naučio pčelarskoj azbuci i koji je svojim mnogobrojnim predavanjima, zahvaljujući razumevanju rukovodstva Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, koje je ustupalo svoje prostorije bez naknade, prenosio pčelarska iskustva i upoznavao nas sa zbivanjima iz celog sveta. To je bio Ljubiša Imbronović.

Njegova predavanja su bila rado slušana. Bio je veoma aktivan od najnižih pčelarskih organizacija do najviših. Zahvaljujući čika Ljubiši, novosadski pčelari imali su tu čast da slušaju predavanja istaknutih pčelara svetskog glasa, kao što su prof. Leidla iz SAD-države Ilinois, te prof. Bilaša iz bivšeg SSSR-a, a kasnije su naš grad posećivali i drugi istaknuti svetski stručnjaci iz oblasti pčelarstva. Tada su, u organizaciji časopisa ,,Dobro jutro'' i zahvaljujući njegovom glavnom i odgovornom uredniku, magistru Vuku Begenišiću, dovedeni pčelarski stručnjaci iz Engleske. Glavni urednik pčelarskog časopisa ,,English Bee yurnal'' gospodin Tonslej, govorio je o pčelarstvu u Engleskoj.

Naravno da se pored imena Ljubiše Imbronovića ne bi smelo zaboraviti ime tadašnjeg barda pčelarstva, poznatog u svima bivšim republikama stare Jugoslavije – Stanka Paniana, Privizera, S.Cimermana, Savu Sekulića i druge. Baš te generacije starijih pčelara trudile su se da širu javnost, a naročito potrošače, upoznaju sa značajem pčelinjuh proizvoda kao hrane i leka. Vremenom se i interesovanje za gajenje pčelinjih društava znatno povećalo.

Iz tog članstva pčelarsko društvo ,,Jovan Živanović'' uspelo je da iznedri članove na odgovornim funkcijama u saveznim, republičkim i pokrajinskim pčelarskim institucijama. Svakako je značajno spomenuti te ljude koji su danas počasni članovi društva: prim.dr. Luka Kolarević, diplomirani sociolog Radovan-Aga Markov i ekonomista Ištvan Boršoš.

Već osamdesetih godina prošlog veka, a i nešto kasnije, na inicijativu tadašnjeg predsedni ka društva Stanka Paniana, pokrenuta je ideja da se pčelari predstave široj javnosti. Tako je 1982. godine organizovan PRVI FESTIVAL MEDA, edukativnog, izložbenog i dokumentarnog obeležja. Tadašnje gradske vlasti dale su nam zeleno svetlo i uputile nas na omladinsku organizaciju grada, koja je nastupala tih dana sa programom ,,Igre pod suncem''.

Dobili smo dva dana, isključivo posvećena pčelarstvu, te možemo reći da je to bio PRVI FESTIVAL MEDA U NOVOM SADU. Zahvaljući angažovanju poznate pčelarske porodice Bore Živanovića iz Sremskih Karlovaca i Muzeja pčelarstva, prikazan je deo istorije vojvođanskog pčelarstva.

Takođe u ulici Zmaj Jove Jovanovića, na širokom platnu, prikazan je film Stevana Braničića iz Subotice, koji je za njega na 23. kongresu Apimondije dobio treću nagradu. Uređaj za sušenje i skladištenje cvetnog praha prikazao je pčelar Janko Privizer, a ručno presovanje satnih osnova demonstrirao sam sam. Moglo se videti i mnogo drugih stvari na tom prvom festivalu meda koji su priredili članovi društva pčelara ,,Jovan Živanović''.

Značajno je istaći da je ovaj festival meda, propraćen velikim publicitetom, tekstualno i fotografijama u svim republikama stare Jugoslavije, što je svima nama služilo na čast. Od 1996, godine, FESTIVAL MEDA održava se ponovo, uglavnom sa istim programom, sa znatno proširenim učešćem izlagača i nešto izmenjenim programskim sadržajem.

I danas se uspešno nastavljaju aktivnosti članova društva ,,Jovan Živanović''.

Svetozar Bata Stefanović
2006. Novi Sad
počasni predsednik SPOS-a

 

(1712)

Izrada sajta Tirien