• English
  • French
  • German
  • Serbian
  • Spanish


Društvo pčelara
"Jovan Živanović"

PRAVILNICI, ZAKONI

 

IZVOD IZ ZAKONA O VETERINARSTVU 2013. god.

5)     vlasnik odnosno držalac životinje jeste pravno ili fizičko lice u čijem je vlasništvu životinja 
        odnosno lice koje ima pravo čuvanja, uzgoja, transporta i korišćenja životinje, a na osnovu 
        pismenog odobrenja vlasnika i pravo prodaje životinje;
6)     veterinarsko-sanitarna kontrola obuhvata mere, radnje i aktivnosti koje se preduzimaju radi 
        direktne ili indirektne zaštite zdravlja životinja ili ljudi;
24)   zdravstveno stanje životinja jeste stanje životinja u pogledu zaraznih bolesti životinja 
        utvrđeno prema kriterijumima koje su definisale odgovarajuće međunarodne organizacije;
33)   obeležavanje životinja jeste postupak označavanja životinja na trajan način radi 
        identifikacije, registracije i prikupljanja svih podataka u jedinstven informacioni sistem;
38)   potrebe domaćinstva jesu proizvodnja i korišćenje hrane životinjskog porekla samo za 
        sopstvene potrebe;
6)     kontrolu bezbednosti hrane životinjskog porekla i proizvoda životinjskog porekla na mestu
        uzgoja životinja, proizvodnje i prometa proizvoda životinjskog porekla, hrane životinjskog 
        porekla i hrane za životinje;
7)    obeležavanje životinja radi kontrole kretanja i obezbeđivanja praćenja u proizvodnji i 
        prometu životinja, proizvoda životinjskog porekla i hrane životinjskog porekla;

Vlasnici i držaoci životinja imaju pravo na:

1)    zdravstvenu zaštitu životinja;
2)    slobodan izbor veterinara radi pružanja usluga, osim za usluge utvrđene 
       Programom mera zdravstvene zaštite životinja;
3)    informacije o zdravstvenom stanju životinja na određenoj teritoriji;
4)    neometan pristup uslugama u okviru veterinarske ambulante, veterinarske
       stanice, veterinarske klinike, javne veterinarske ambulante i javne veterinarske
       stanice u toku 24 sata;
5)    informacije o svim merama u vezi sa odabranim načinom i troškovima lečenja 
       njihovih životinja, kao i o mogućim posledicama.

Vlasnici i držaoci životinja dužni su da:

1)    se staraju o zdravlju i dobrobiti životinja;
2)    preduzimaju mere zaštite zdravlja životinja radi sprečavanja pojave i širenja zaraznih
       bolesti životinja i zoonoza;
3)    obaveste veterinara ili veterinarskog inspektora u slučaju sumnje da postoji opasnost po
       zdravlje životinja;
4)    omoguće sprovođenje programa mera zdravstvene zaštite životinja;
5)    obezbede hranu za životinje kojom se ne mogu preneti ili prouzrokovati bolesti;
6)    izvrše registraciju gazdinstva i životinja, osim kućnih ljubimaca, u skladu sa ovim
       zakonom;
 7)   omoguće obeležavanje životinja, osim kućnih ljubimaca, radi identifikacije životinja, u
       skladu sa ovim zakonom;
8)    vode evidenciju o kupovini i prodaji životinja radi praćenja njihovog kretanja;
9)    prijave promenu lokacije, kao i promenu brojnog stanja životinja veterinarskoj ambulanti
       ili veterinarskoj stanici radi prijave odnosno odjave životinja;
10)  čuvaju propisanu dokumentaciju, u skladu sa ovim zakonom;
11)  čuvaju kopije recepata veterinarskih lekova godinu dana, a potvrde o vakcinaciji životinja
       dve godine;
12)  trajno obeleže pse, u skladu sa ovim zakonom.

Veterinarska ambulanta:

8)   organizuje, sprovodi i kontroliše obeležavanje životinja i vodi registar obeleženih
      životinja;

Postupak u slučaju sumnje na zaraznu bolest
Član 61.

Smatra se da postoji sumnja na zaraznu bolest u slučaju pojave kliničkih simptoma koji ukazuju na nju, kada nastupi naglo uginuće životinja bez vidljivog uzroka ili ako se među životinjama iz istog objekta pojave uzastopno dva ili više slučajeva oboljenja sa istim ili sličnim znacima ili uginuća.

U slučaju sumnje na zaraznu bolest, vlasnik ili držalac životinje dužan je da:

1)    odmah to prijavi veterinaru ili veterinarskom inspektoru;
2)    onemogući drugim licima pristup životinji, krdu, stadu ili lešu uginule životinje do dolaska
       veterinara ili veterinarskog inspektora;
3)    izoluje životinju ili leš životinje za koju se sumnja da je obolela;
4)   čuva leš životinje za koju se sumnja da je uginula od zarazne bolesti dok ne dobije uputstvo
      od veterinara ili veterinarskog inspektora;
5)   pruža informacije koje zatraži veterinar ili veterinarski inspektor;
6)   omogući uzimanje potrebnog materijala radi ispitivanja.

Veterinar je dužan da prijavi veterinarskom inspektoru sumnju na pojavu zarazne bolesti.
Po prijavi na sumnju o pojavi zarazne bolesti veterinarski inspektor vrši epizootiološki uviđaj i o tome obaveštava Ministarstvo.

Naknada štete
Član 69.

Vlasnici životinja, proizvoda životinjskog porekla, hrane životinjskog porekla, hrane za životinje i pratećih predmeta imaju pravo na naknadu štete za:

1)   životinje koje su ubijene u dijagnostičke svrhe;
2)   životinje koje su uginule neposredno pre prijave i tokom trajanja bolesti, ako je vlasnik ili
      držalac životinje ispunio obaveze iz člana 61. stav 2. ovog zakona;
3)   životinje koje su ubijene u cilju suzbijanja zarazne bolesti;
4)   proizvode životinjskog porekla i hranu životinjskog porekla oduzete i uništene u cilju
      suzbijanja zarazne bolesti;
5)   hranu za životinje oduzetu i uništenu u cilju suzbijanja zarazne bolesti;
6)   prateće predmete koji ne mogu da se dekontaminiraju;
7)   objekte, opremu i prateće predmete oštećene ili uništene zbog primene naloženih 
      veterinarsko-sanitarnih mera za suzbijanje i iskorenjivanje zarazne bolesti.

Član 70.

Vlasnik životinja, proizvoda životinjskog porekla, hrane životinjskog porekla, hrane za životinje i pratećih predmeta nema pravo na naknadu štete iz člana 69. ovog zakona ako:

1)   nema uverenje o zdravstvenom stanju životinje izdato u skladu sa ovim zakonom;
2)   uvodi životinje u zapat bez uverenja o zdravstvenom stanju životinje;
3)   namerno ili zbog grube nepažnje, nije odmah prijavio postojanje zarazne bolesti ili postojanje
      sumnje na zaraznu bolest u skladu sa odredbom člana 61. stav 2. ovog zakona;
4)   nije izvršio obaveznu preventivnu vakcinaciju i dijagnostička i druga ispitivanja po Programu
      mera i u utvrđenom roku;
5)   nije sproveo druge propisane mere, uključujući i zabranu kretanja radi sprečavanja pojave i 
      širenja zarazne bolesti; 
6)   uginuće nije nastupilo kao posledica zarazne bolesti;
7)   uginuće ili klanje životinje nije posledica mera koje je odredio veterinarski inspektor; 
8)   ako je do pojave bolesti došlo za vreme uvoza životinja, proizvoda životinjskog porekla,
      hrane životinjskog porekla, hrane za životinje i pratećih predmeta ili za vreme sprovođenja
      procedura propisanih u vezi sa carinjenjem životinja u međunarodnom prometu (tokom
      trajanja karantina nakon ulaska u zemlju).
 
Vlasnik životinje odnosno proizvoda životinjskog porekla, hrane životinjskog porekla, hrane za životinje, pratećih predmeta, objekata i opreme za koje se nadoknađuje šteta, podnosi zahtev za naknadu štete Ministarstvu.

Zahtev se podnosi u roku od 30 dana od dana uručenja zapisnika o utvrđivanju visine štete.

1)   naknade za izdavanje uverenja o zdravstvenom stanju životinja; visinu naknade odrešuje vlada

XVI. NADZOR

Ministarstvo vrši inspekcijski nadzor preko veterinarskih inspektora i graničnih veterinarskih inspektora.

U vršenju poslova inspekcijskog nadzora veterinarski inspektor ima pravo i dužnost

13)  registraciju gazdinstava i obeležavanje i evidenciju životinja u skladu sa odredbama ovog
       zakona, kao i vođenje evidencije o kupovini i prodaji životinja, prijavljivanje promene
       lokacije radi prijave i odjave iz Centralne baze;
16)  izdavanje uverenja o zdravstvenom stanju životinja, kao i vođenje evidencije o izdatim
       uverenjima;
 
Zarazne bolesti pčela
(Bee diseases)

1)         Akaroza pčela – Acariosis of bees
2)         Američka Kuga pčelinjeg legla – American faulbrood 
3)         Evropska trulež pčelinjeg legla – European foulbrood
4)         Nozemoza -Nosemosis of bees
5)         Varooza – Varroosis
6)         Tropileloza – Grinja – Tropilaelaps clareae

Postavljeno 22.03.2013.

——————————–

Izvod iz Pravilnika o načinu obeležavanja pčelinjih pčelinjih društava i registracija pčelinjaka(sl. Glasnik RS 54/10)

Uslovi gajenja pčela u stacioniranom pčelinjaku
Član 5

Gajenje pčela može da se vrši u stacioniranom pčelinjaku pod uslovom da:

1) je postavljen na udaljenosti koja mora biti najmanje:

(1) 500 metara od proizvođačkih i prerađivačkih pogona, koji vrše preradu poljoprivrednih proizvoda, odnosno 100 metara od ostalih pogona,

(2) 100 metara od autoputa, železničke pruge, aerodroma, a leta pri smeštaju pčelinjaka ne smeju biti okrenuta prema autoputu, železničkoj pruzi i aerodromu,

(3) 20 metara od objekata za boravak ljudi ili gajenje životinja,

(4) 100 metara od predškolske ili školske ustanove, internata, igrališta i drugih sportskih terena za decu i odrasle,

(5) 15 metara od kategorisanog puta, odnosno najmanje pet metara ako između pčelinjaka i kategorisanog puta postoji prepreka visine 2,20 metra (zid, objekat, gusto zasađena stabla, živa ograda, ograda bez otvora i drugo),

(6) 500 metara od susednog pčelinjaka koji ima najmanje 21 košnicu ili 200 metara od susednog pčelinjaka koji ima do 20 košnica, a koji se nalaze van naseljenog mesta,

(7) 300 metara, kao i bočno 150 metara od susednog pčelinjaka u pravcu izleta pčela, na paši ratarskih, voćarskih i industrijskih medonosnih kultura, koji se nalazi van naseljenog mesta,

(8) 50 metara od prvog susednog pčelinjaka, koji se nalazi u naseljenom mestu;

2) leta svih košnica, nukleusa i oplodnjaka ne budu direktno okrenuta prema:

(1) vratima i prozorima stambenih i poslovnih zgrada, predškolskih i školskih ustanova, internata, staja za stoku i kategorisanim putevima,

(2) međi susednog imanja, ako je pčelinjak na udaljenosti manjoj od pet metara od međe,

3) pčelar ima pismenu saglasnost vlasnika – korisnika zemljišta za postavljanje pčelinjaka u slučaju da pčelinjak nije postavljen na zemljištu koje je u svojini pčelara.

Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 1. podtač. (3), (6) i (8) ovog člana udaljenost od susednog pčelinjaka, može biti i manja ako se pčelari susednih pčelinjaka ili vlasnici objekata za boravak ljudi ili gajenje životinja o tome pismeno saglase.

Stacionirani pčelinjak se može postaviti u zaštićenom području pod uslovima koje odredi upravljač zaštićenog područja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode.

Stacionirani pčelinjak se ne može postavljati u gusto naseljenoj gradskoj zoni, osim uz saglasnost jedinice lokalne samouprave.

Uslovi gajenja pčela u selećem pčelinjaku
Član 6

Gajenje pčela može da se vrši u selećem pčelinjaku ako su ispunjeni uslovi iz člana 5. ovog pravilnika i ako je:

1) poverenik pašnog reda, u skladu sa kapacitetom pčelinje paše, pre dovoženja pčelinjaka dogovorio njegov smeštaj s vlasnikom, odnosno korisnikom zemljišta u slučaju da se pčelinjak ne postavlja na zemljištu koje je u svojini pčelara;

2) pčelar samostalno dogovorio s vlasnikom, odnosno korisnikom zemljišta smeštaj pčelinjaka i o tome obavestio poverenika pašnog reda u roku od 48 sati od postignutog dogovora;

3) seleći pčelinjak udaljen od susednog selećeg pčelinjaka najmanje 200 metara vazdušne linije, odnosno najmanje 500 metara od stacioniranog pčelinjaka.

Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 3) ovog člana udaljenost od susednog stacioniranog pčelinjaka može biti i manja, ako se pčelari susednih pčelinjaka o tome pismeno saglase. 
U slučaju postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište, radi prezimljavanja pčelinjih društava, udaljenost između stajališta za prezimljavanje i najbližeg stacioniranog pčelinjaka mora biti najmanje 500 metara.

Postavljanje pčelinjaka
Član 7

Prednost za postavljanje pčelinjaka ima pčelar koji je prvi formirao ili doselio pčelinjak na izabrano stajalište, osim ako propisom kojim se uređuje katastar nije drugačije propisano.

Posle postavljanja pčelinjaka u zaštitnom pojasu, mora se odmah na vidljivom mestu postaviti ploča pravougaonog oblika, dimenzija najmanje 20 x 30 cm, na kojoj je čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv, adresa i telefonski broj pčelara, kao i ID broj gazdinstva iz Centralne baze o obeležavanju životinja (u daljem tekstu: Centralna baza).

Postavljeno 10.03.2013.

(1726)

Izrada sajta Tirien